Nijemac izgubio strpljenje na Jadranu: Imamo novca, nećemo da plaćamo vaše iluzije

Nijemac Kristof (Christoph) iz Frankfurta već 18 godina dolazi na Brač.

Dolazim iz Frankfurta, i tamo znamo šta su visoke cijene

Upravo poređenje s Frankfurtom, jednim od skupljih njemačkih gradova, čini njegovu kritiku posebno zanimljivom.

– Dolazim iz Frankfurta. I tamo poznajemo visoke cijene. Ali kada jednostavan obrok na Braču košta koliko i obrok u centru Frankfurta, meni je kao preduzetniku teško da to ekonomski objasnim – poručio je Kristof.

On tvrdi da se tokom gotovo dvije decenije njegovog boravka na ostrvu promijenio ne samo cjenovnik, već i odnos prema turizmu i gostima.

Prisjeća se vremena kada je turistička sezona bila važan izvor prihoda, ali nije određivala čitav život ljudi.

– Hrvatsku smo upoznali kao toplu, otvorenu i gostoljubivu zemlju. Naši prijatelji ovdje imali su čak i usred sezone vremena za kafu, razgovor, zajedničku večeru ili spontano druženje. Ljudi su i tada morali da zarađuju za život, kao i danas. Ali sezona je bila dio njihovog života. Nije bila njihov cijeli život – naveo je.

Koliko još gost može da plati?

Kristof smatra da je problem nastao kada je, prema njegovom utisku, pitanje koliko neka usluga realno vrijedi zamijenjeno pitanjem koliko je turista spreman da plati.

– Ponekad imate osjećaj da pitanje glasi: Koliko još gost može da plati? Koliko mogu da povećam cijenu prije nego što kaže: ‘Dosta je?’ – navodi on.

Naglašava da upravo tu vidi ključnu razliku.

Gosti koji godinama dolaze na Jadran, kaže, možda imaju dovoljno novca da plate više cijene, ali to ne znači da će ih prihvatiti ako smatraju da za svoj novac ne dobijaju odgovarajuću vrijednost.

Nije problem jedan evro za tuš

Kao simbol promjena koje mu smetaju Kristof navodi naizgled beznačajan primjer – tuš u javnoj uvali.

Godinama je, priča, postojao običan tuš koji je postavila lokalna zajednica. Ljudi bi izašli iz mora, isprali so i otišli kući.

Danas je na tom mjestu tuš koji se plaća.

– Naravno da niko neće osiromašiti zbog jednog evra za tuširanje. Uopšte nije riječ o tom evru. Pitanje je mora li baš sve da se naplaćuje – poručio je.

Za njega je upravo ta sitnica postala simbol mnogo šire promjene – osjećaja da se gotovo svaki dio iskustva gosta pretvara u nešto što treba dodatno naplatiti.

Poslije 18 godina ponovo se osjeća kao turista

Još više od cijena, kaže, pogađa ga osjećaj da se nakon gotovo dvije decenije provedene na Braču ponovo osjeća samo kao stranac.

Na ostrvu ima kuću, prijatelje i komšije, godinama se vraća na isto mjesto i smatrao ga je svojim drugim domom.

– Poruka koju dobijamo glasi: Vi zapravo ne pripadate ovdje. I to boli – napisao je.

Kaže da su upravo prijateljstva, komšiluk, povjerenje i povratak iz godine u godinu učinili da se više ne osjećaju kao turisti.

– A danas sve češće imamo osjećaj da smo ipak samo gosti – i to gosti od kojih se očekuje da potroše mnogo novca – navodi Kristof.

Nismo tražili Sen Trope. Tražili smo Brač

Njegova poruka, međutim, nije samo kritika visokih cijena. Kristof upozorava da bi Hrvatska u pokušaju da zaradi više mogla izgubiti upravo ono zbog čega su se mnogi strani gosti godinama vraćali.

Smatra da Brač i ostatak hrvatske obale ne treba da pokušavaju da postanu kopija najskupljih evropskih destinacija.

– Hrvatska za nas nikada nije bila Azurna obala. I to mislim kao kompliment Hrvatskoj. Nismo tražili Sen Trope. Tražili smo Brač – poručio je.

Zatim je svoju kritiku sažeo u jednostavnom primjeru:

– Ćevapčići ne postaju luksuzno jelo samo zato što koštaju 25 evra. Konoba ne postaje luksuzni restoran samo zato što večera košta 100 evra po osobi.

Povjerenje je mnogo teže vratiti

Kristof na kraju otvorenog pisma poziva ugostitelje, preduzetnike i lokalne donosioce odluka da kratkoročnu zaradu ne stave ispred odnosa koji su s gostima građeni godinama.

Jer cijene se, upozorava, mogu ponovo promijeniti.

Kuće se mogu obnoviti, putevi popraviti, ali postoje stvari koje je mnogo teže vratiti kada jednom nestanu.

– Povjerenje, osjećaj dobrodošlice i pripadnosti mnogo je teže ponovo steći kada se jednom izgube. Čuvajte to. Vrijedi više od još jednog zarađenog evra – zaključio je Kristof.

Njegovo otvoreno pismo izazvalo je pažnju hrvatskih i regionalnih medija, a rasprava koju otvara znatno je šira od jednog računa ili cijene ćevapa na Braču: gdje završava opravdano poskupljenje turističke destinacije, a počinje gubitak vrijednosti zbog koje su gosti uopšte željeli da joj se vraćaju.