Ljubav prema pisanoj riječi datira još iz djetinjstva jer sam knjigu doživljavala kao nešto sveto i uzvišeno. Ona je bila bijeg u neki drugačiji, impresivni i ljepši svijet, Uporedo sa željom za čitanjem javila se potreba da svoje misli pretočim u pisanu riječ tako da sam još kao osnovac nagrađivana za pjesme koje su uglavnom bile izraz strahopoštovanja prema ondašnjoj vlasti, ali i ljubavi prema .slobodi, bratstvu i jedinstvu.
Kasnije, u vremenu odrastanja i zrelosti, tematika pjesama, se mijenjala, tako da su one bile uglavnom ljubavne, ali i opisne, socijalne i rodoljubive, rekla je za AS Info teslićka književnica Slavojka Bubić.
Danas, dodaje, kad sam po zanimanju magistar razredne nastave, moje učiteljovanje i druženje sa djecom jer rezultiralo da pišem i pjesme za djecu, igrokaze, pa i prozna djela manjeg obima, a sve kao izraz ogromne ljubavi prema djeci i želje da djeca govoreći i recitujući te tekstove, oživljavaju ih i čine ih stvarnim unoseći u njih dio svojih iskrenih i dobrih srca oplemenjujući duše nas odraslih.
Kakvi su Vaši utisci povodom učešća na Drinskim književnim susretima i promocije zbornika koja je nedavno održana u Zvorniku.
Čovjek je društveno biće, tako da je u njegovoj prirodi potreba za druženjem i razmjenom svega što njegov život čini ljepšim. Pjesma i pisana riječ je najčvršći most koji povezuje ljude s tananom dušom i srcima koja pulsiraju potrebom da se iskaže ljubav, divljenje, ponekad i bunt, ali i kao opomena našeg čestog zatvaranja očiju i puštanja u zaborav neprikosnovenih vrijednosti kao što je naša tradicija, istorija i kultura.
Drinski književni susreti su pokazatelj snage pisane riječi koja je tu veče pobijedila sniježno nevrijeme i udružila ljubitelje pisane riječi, baš kao što Drina spaja ljude koji se druže i zbližuju kraj njenih obala, kako u trenucima kad je mirna, tako i kad je plahovita, kad pjeni i plavi. Prednost tih susreta je u druženju sa divnim ljudima, kao i mogućnost upoznavanja novih. Velika je odgovornost i uspjeh okupiti toliko ljudi na jednom mjestu, stvaralaca iz svih krajeva i napraviti takvu atmosferu da opet svi požele doći. Otuda moja zahvalnost i divljenje prema organizatorima Drinskih književnih susreta. Zaista je čast što sam bila dio tog projekta.
Šta ste do sad objavili?
Moje književno stvaralaštvo je intezivnije u zadnje vrijeme što je rezultiralo objavom zbirke pjesama za djecu i odrasle pod nazivom “Dok čekam svitanja”objavljenu 2017.Izdavač je SKPD “Prosvjeta” Teslić. Pjesme su nastale kao potreba da se važni životni momenti ovjekovječe i da se ukaže na značaj veličine ljubavi prema djeci, bližnjim i rodoljublju.
Mnogo pjesma, različitih po stilu i žanru je zastupljeno u velikom broju zbornika, a neke od njih su nagrađivane, mada je za mene najveća nagrada, nastajanje pjesme. I u tome je vrijednost svakog raspisanog konkursa.
Šta za vas znači biti pjesnik? Da li društvo posvećuje dovoljno pažnje književnom stvaralaštvu uopšte?
Biti pjesnik je od Boga dar, jer je to osoba koja za sobom ostavlja neizbrisivi trag, potvrdu jednog vremena i postojanja. Svi mi imamo potrebu za umjetnošću i za ljepotom, jer ona je dio nas. Ljepota pisane riječi je nasušna potreba svih, posebno u ovim vremenima kad smo kulturno osiromašeni i kad sve manje čitamo i interpretiramo književna djela.
Obim i razvoj književnog stvaralaštva jednog pjesnika koji želi da se potvrdi kao književnik i da doprinese razvoju kulture uopšte, uveliko zavisi od društvene podrške, koja, nažalost, veoma često izostaje. Najčešće su to problemi finansiranja kad je u pitanju štampanje ili troškovi oko promovisanja književnog djela. Osnovni problem je što društvo nema dovoljno razvijenu svijest o pravim vrijednostima, pa se često dešava da su kafići puni mladih, a kulturni centri prazni prilikom održavanja promocija književnih ostvarenja, kako manje poznatih, tako i promocije poznatih i ostvarenih književnika.
Nešto za kraj ovog razgovora
Učimo djecu da trče “čitalački maraton” umjesto da sjede za kompjuterima i gledaju i čitaju neprimjerene sadržaje ili igraju igrice , jer ljubav prema pisanoj riječi se razvija od mladih dana i njeguje kao divan, mirisavi cvijet koji nas čini boljim, obrazovanijim i kulturnijim.
