Život nije počeo sa nama, a sa nama ni ne završava, a gotovo sam siguran da bi život bio ništavan kada bi ljudi uništavali sve što im je koristilo u životu. Što više sakupljam stvari, one mi sve više govore o prošlim vremenima.
Riječi su to sakupljača starina Slavka Đekića iz Žeravca koji u svojoj zbirci starina ima predmete koje mnogi danas ne bi mogli ni identifokovati, a kamoli znati čemu služe.
Stari radio koji i sada radi, stari šporet fijaker, češagija, kalup za ciglu, ručna presa za cijeđenje jabukovog sirćeta, zemljani sač, drveni kredenac ručno izrađen, krase stare kijere pored porodične kuće Đekića.
Sakupljanje starina, priča ovaj domaćin, počelo je slučajno, a na to ga podstakla njegova unuka Dajana.
– Kada smo se vratili u kuću u Žeravcu, ostale su sačuvane neke stvari iz ranijeg perioda, jer kuća tokom rata nije bila zapaljena. Djed je imao svoju obućarsku mašinu, baba je imala peglu na žar, preslicu i još svašta nešto. Unuka se zainteresovala za te stvari i zamolila me da ih ne bacam, već sačuvam. Tada me je podstakla da počnem sa sakupljanjem i tako sam počeo da kupujem na pijacama kad god vidim nešto zanimljivo. Što sam više sakupljao stvari, sve su mi više govorile o prošlim vremenima – priča Đekić koji je dio svoje kolekcije izlagao u Modriči, Tarevcu, derventskoj sportskoj dvorani.
– Mislim da je najstariji predmet koji imam pregača koja je napravljena prije 120 godina. Nije to industrija, nema toga da se kupi – kaže on dodajući da ga i sin često obraduje nekim poklonom u vidu starine.
Nakon godina sakupljanja raznih predmeta Đekić danas posjeduje zbirku sa više od 200 eksponata. Njihova vrijednost je, kako kaže, neprocjenjiva jer su svi ovi predmeti unikatni.
Životinje
Osim sakupljanjem starina, ovaj kolekcionar voli i životinje. Trenutno posjeduje tridesetak ukrasnih golubova, o čijoj ljepoti svjedoče brojni pehari sa izložbi, kao i 50 košnica pčela čiji med rado koriste svi u porodici.
