Srpska pravoslavna crkva sutra slavi Ivanjdan, rođenje svetog Jovana Preteče, krstitelja Isusa Hrista. Ivanjdan je hrišćanski praznik i slavi se 7. jula po gregorijanskom, odnosno 24. juna po julijanskom kalendaru. Srbi ga posebno poštuju i kao zaštitnika kumstva i pobratimstva.
Narodno praznovanje Ivanjdana potiče iz prethrišćanskog perioda, od ratarskog kulta u kojem se slavi sunce kada u vreme ljetnje dugodnevice isijava najveću snagu, kao i početak žetve. U nizu živopisnih običaja vezanih za taj dan posebno mjesto ima branje ljekovitih trava i pletenje vijenaca od ivanjskog cvijeća, kojim se kite staje, a uoči tog dana, čobani pale brezove lile, pa obilaze torove i ovce gdje čuvaju stoku, a zatim se penju na visove i igraju svakojake igre oko pobodenih vatri.
Ovo paljenje mašala za Ivanjdan dovodi se u vezu sa paljenjem badnjaka uoči Božića, čime se hoće reći da zimsko, božićno sunce ne sija tako visoko kao ljetnje, ivanjdansko, niti onako toplo grije. Pletenjem vijenaca želi se reći da je priroda u razvoju došla do svoje najviše tačke (sredina leta), i da se tim vijencima priroda ovjenčava.
Bilje i trave imaju pojačana ljekovita svojstva. Zato se bere ljekovito bilje i pletu vijenci, koji se čuvaju u kući kao lijek protiv raznih boleština. Misli se da je Ivanjdan toliko veliki praznik da se sunce tri puta zaustavi tog dana.
Crkva ovaj praznik naziva Ivanjdan, a narod dodaje još nekoliko nadimaka: Biljober, Metlar, Svitnjak, Igritelj i Narukvičar, što jasno pokazuje mnoštvo raznih običaja koji se upražnjavaju na ovaj veliki ljetnji praznik. Voda dobija posebnu moć, pa se svi kupaju u rijekama, potocima, jezerima.
U nekim mjestima se takođe vjeruje da ove noći treba hvatati svice i nositi kući. U vinogradima se ništa ne radi. Vinogradari se čuvaju i da uđu u vinograd tri dana pre i tri dana posle Ivanjdana. Kažu da tih sedam dana vinograd najviše napreduje, jer ga čuva Sveti Jovan.
