Mikula ima novi hit: „Motel Šešlije“ - priča o ljudima koji lumpuju na brodu koji tone VIDEO

Nova pjesma Bojana Mikulića Mikule „Motel Šešlije“ objavljena je danas, a prati je i vrhunski odrađen spot.

Pored Mikule, koji je svirao ritam gitare, na pjesmi su radili Dragan Jovanović - bubanj, Dinko Kulenović - bas, Milan Plećaš - solo gitara, Milan Sudžuk – klavijature.

Aranžmane potpisuju Bojan Mikulić i Dinko Kulenović, koji je bio zadužen i za audio produkciju.

Tekst pjesme potpisuje Bojan Mikulić, a muziku Don Felder.

Spot je sniman u "Rock Caffе-u" u Kostajnici u režiji Denisa Cvijanovića, a za kameru i montažu bio je zadužen Slaviša Janjetović.

Bojan Mikulić Mikula:

Sve je ovo nama zbog veresije

Prirodno je valjda da čovjek uvijek želi više,  pogotovo kada mu je to što želi stalno pred očima, što na javi, što u snu, što na televiziji.

 A, naš čovjek je nestrpljiv i neumjeren. Naš čovjek jede, pije, povraća, pa opet jede i pije i tako neredom.

Naš čovjek obavezno diže kuću na sprat, bez obzira na to što nema para ni prizemlje da opremi, a sprat ili spratovi (neka ih, bolje sad, kad već ide pod krov,..) ostaju uglavnom da zjape na tim zdanjima od krupne cigle, siporeksa ili betonskih blokova do u vijek vijekova, na kućama koje izgledaju nakaradno i van svakog trenda dokle god u njima bude čeljadi.

Poslije to više i ne budu kuće, nego travom obrasle puste zidine po kojima se kote razne beštije.

A štaš s nama, taki smo kaki smo, ne moš ti tu ništ... 

Što si veća sirotinja to su ti snovi ljepši, a mi jesmo sirotinja i to genetski.  

Neko se u međuvremenu i obogatio, ali glad je ostala ista.

Koliko nas košta ostvarenje sna i čime smo spremni da to platimo ? Proces je to... Nije majka karala Stojana što se kockao nego što se vadio.  Nije isti ulog na početku i na kraju. Ništa nije isto, kao u zoni sumraka.

Veza između kalifornijskog hotela i šešlijskog motela?

Šta je uopšte „Hotel California“ i o čemu to „Eagles“ govore u jednom od najvećih svjetskih hitova svih vremena? 

Mišljenja su različita, a  radi se o svojevrsnoj oazi u kojoj  stvari počinju da se gledaju iz jednog drugog ugla, pod nekim drugim svjetlima , kao da odjednom nestane svih vizuelnih obmana koje ometaju shvatanje stvarnosti na jednom višem ili možda dubljem nivou. 

Tema u prepjevu nema nikakve veze sa onom nakaradom u Šešlijama osim što je nakaradan sam prepjev:  „On a dark desert highway, cool wind in my hair“ „ Na putu nema žive duše vjetrus’na otkida glavu“.

Cijeli tekst je prevod originala samo je prilagođen našim uslovima tako da govori o životu na ovim našim poludivljim prostorima. Vjerujem da će ponovo mnogi moći da prepoznaju sebe ili nekoga od ljudi oko sebe, ali u tome i jeste poenta, ja i govorim o nama cijelo ovo vrijeme i ne želim ničim da se distanciram od nas, ovakvih ili onakvih.

Kakvih kad nas ima svakakvih?

Pa ima, nije da nema. Ima nas kakvi god žele da budemo, najmanje  je onakvih koji su ono što jesu bez da im se govori ko su i šta su. 

A kako i biti ono što jesi dok živiš na veresiju ? Kad si dužan nisi sav svoj! Odnosno, koliko si svoj zavisi od toga kome si i koliko dužan.  Ovo prvo je bitnije, jer ako taj kome si dužan nije jači od tebe, onda je manje bitno koliko si dužan i kada planiraš da vratiš.

Ali, ako je jači onda je sve bitno, sve...

A kako opet i ne biti dužan kad ti stalno treba više nego što imaš? Jednostavno treba, ne znaš ni šta će ti, ali znaš da ti treba, a još ako je na veresiju...

Pjesma „Motel Šešlije“ govori o našem mentalitetu, načinu života, vrsti ljudi koja je u svako doba spremna da lumpuje na brodu koji tone, vrsti ljudi kojoj je sječenje grane na kojoj se sjedi neophodnost, o onima kojima đavo ne da mira i o onima koji  ćute i trpe.

Nekad smo bili dobri ljudi, šta se to desilo sa nama? Znate šta? 

Sve je ovo nama zbog veresije!