Zlatan Vidović, glumac: Narod koji ne poznaje svoju istoriju ne može da živi u budućnosti

Svako ko dođe u pozorište može da nauči. Pozorište, uz prosvjetu ima prosvjetiteljsku misiju da ljude, u najmanju ruku, natjera da se zamisle i da se zapitaju. Čovjek koji se ne zapita, on nije misleći čovjek.

Kazao je ovo u razgovoru za "Glas Srpske" glumac Narodnog pozorišta Republike Srpske Zlatan Vidović, kojem je nedavno pripala uloga Jovana Dučića u novoj predstavi NPRS, koju režira Jug Radivojević. Takođe, Vidović glumi i u ostvarenju "Dara iz Jasenovca" Predraga Gage Antonijevića koje je još u fazi snimanja.

- Svako od nas mora da se pita šta radi danas, a narod koji ne poznaje svoju istoriju teško može da obitava u sadašnjosti, a kamoli u budućnosti - dodao je Vidović.

Narodno pozorište Republike Srpske nedavno je počelo da radi na predstavi pod radnim nazivom "Dučić" u režiji Juga Radivojevića. Vama je pripala uloga velikog pjesnika. Kako teku početne pripreme?

VIDOVIĆ: Nedavno smo počeli da radimo na toj predstavi, autora Spasoja Ž. Milovanovića. Meni je pripala čast da igram naslovnu ulogu - Jovana Dučića. Jedna velika odgovornost i obaveza je na meni. Igrao sam različite istorijske likove, ali ovo je jedan od najvećih zahtjeva i najvećih glumačkih zadataka. Jovan Dučić je veliki pjesnik, diplomata i političar i sve ćemo to vidjeti u ovom komadu koji se oslanja na period tridesetih godina. Tada su bila zapažena politička previranja u Evropi i svijetu. Usudio bih se da kažem da ćemo vidjeti jedan triler na sceni. Vidjećemo stranu Jovana Dučića koju do sada nismo imali priliku da vidimo, stranu koja nije samo pjesnička.

Da li je postavljanje poznatih pjesnika i ličnosti uopšte jedan od boljih načina koji mlađim naraštajima mogu da ukažu na njihov značaj?

VIDOVIĆ: Naravno. Ljudi, uopšteno govoreći, o ličnostima iz naše istorije znaju činjenice koje su jako površne i prikazane u kratkim crtama. Ljudi kroz pozorište imaju mogućnost i privilegiju da upoznaju velikane naše istorije u bilo kom domenu, na neki način na koji do sada nisu. Mi smo narod koji dovoljno ne istražuje svoju istoriju. Zato nam se vremenom ponavljaju iste greške. Uvijek ciklično propadamo kroz iste otvore. Brzo zaboravljamo. Imamo selektivno pamćenje. To je veliki problem i zato je pozorište tu da nauči, da opomene, da ukaže. Ovom predstavom o Jovanu Dučiću pokušaćemo da uradimo baš to.

Šta ćemo sa pristrasnim pristupom istoriji?

VIDOVIĆ: Istorija je podložna relativizaciji i promjenama. Istoriju pišu pobjednici, mada se ne bih baš složio s tom tezom. Kod nas, na ovom trusnom području, to je veoma škakljivo zato što smo mi narodi koji smo u stalnim previranjima, svađama i ratovima. Svako od nas misli da zna istoriju onako kako njemu odgovara. Onda dolazi do revizije istorije i do revizionističkih ispada i svaki narod se ljuti. To možemo da vidimo i na primjeru Jasenovca, koliko se to sve pokušava danas nekako gurnuti u stranu. To je veliki problem. Svi treba da budemo iskreni i pošteni prema sebi i da priznamo svoje greške, i to greške kojih je bilo sa svih strana, i da krenemo dalje. Ako ne iskopamo tu istinu, ne možemo nastaviti dalje. To nije samo slučaj sa istorijom, to je slučaj sa svime u životu. Istina je ta koja zaista boli i koja te osvijesti, ali te u neku ruku i pročisti. Ljekovita je, koliko god da je teška. Laž je kratkotrajnog daha.

Trenutno ste dio filma "Dara iz Jasenovca" u režiji Predraga Antonijevića, čije snimanje je pri kraju. Šta biste mogli da nam kažete o Vašoj ulozi u navedenom filmu? Kakva su Vaša iskustva s pripremom jedne takve uloge?

VIDOVIĆ: Bilo je jako čudno i jezivo. Na setu je svaki dan gomila statista, koje maskiraju kao leševe. Ogromne su jame oko nas. Prvi dan kada sam došao na snimanje, kao da mi se percepcija malo pomutila. Pomiješali su se stvarnost i film. Mi nismo ni svjesni kakve su to strahote za narod koji je to proživio, koji je propatio i koji je bio tu. Uvijek će mi biti nejasno šta se desi u ljudima, kakva promjena mora da se desi u biću da počne da ubija osobu samo zato što je druge vjere. Nejasno mi je kako su se takvi zločini uopšte mogli izvoditi. Ja kao glumac sam imao zaista težak zadatak, da uđem u sve to i da ne skliznem u psihičku ranjivost. Moj lik je veoma zahtjevan, kao i svaki u filmu. Igram oca koji traži svoju porodicu i koji radi u Gradini i sahranjuje te nesrećne ljude. Svaki dan mi je bio naporan, i psihički i fizički, ali sam se uvijek na kraju dana osjećao zadovoljno poslom koji radim. Svjestan sam da sam dio projekta koji će ljudima približiti i prikazati šta je to, u stvari, bilo i da će tako ljudi pokušati da urade sve da im se ponovo ne dogode takve strahote. Smatram da će ovaj film dobiti pažnju koju zaslužuje i smatram da ćemo ovim filmom pokazati da to više nikada i nigdje na svijetu ne bi trebalo da se ponovi.

A tu je i film "Dnevnik Diane Budisavljević" koji je nedavno stigao i u naše bioskope.

VIDOVIĆ: Da. I jako je zanimljivo kako za tu ženu niko nije znao do prije nekoliko godina. To je meni fascinantno. Ta žena je u rangu sa Oskarom Šindlerom, recimo. To samo pokazuje da smo mi narod koji je u totalnom mraku proveo neke godine. Mnogo godina smo izgubili u mraku. Da se takva jedna žena mora čupati iz zaborava, to je veliki problem, jer je ona spasla djecu, koja su nešto najvrednije na ovom svijetu. Samim tim, nevjerovatan je podatak da je NDH jedina imala logore za djecu. To ni nacistička Njemačka nije imala, tako da je taj stepen krvoločnosti i monstruoznosti neviđen. To je nešto najgore što je ovaj prostor zadesilo i nadamo se da se to više nikada neće ponoviti.

I taj film je, uprkos svemu, opet dobio mnoštvo negativnih komentara. I svi su tu da iskažu svoja mišljenja.

VIDOVIĆ: Strana koja je prozvana, njoj je uvijek teško da se suoči sa činjenicama i sa istorijom i onda pribjegavaju raznim metodama spinovanja, okretanja i izvrtanja. Najpoštenije bi bilo da se kaže da su to nešto radili ljudi u tom periodu. Nisu svi ljudi krivi. Ne stavljam krivicu na sve. Krivi su pojedinci. Što kaže Aca Popović - ljudi se dijele na dobre i na loše, sve ostale podjele su lažne. Kroz čitavu istoriju takve stvari se ponavljaju, od inkvizicije pa nadalje. Najveći problem je što se ljudi sklanjaju iza velikih ideja i rade loša djela.

Možda nisam dovoljno kompetentan da govorim o tim stvarima, ali smatram da su ljudi na ovim prostorima zaslužili priliku da žive u miru i poštovanju, prije svega. Ima divnih ljudi svuda. Moj posao je divan jer mi omogućuje da upoznam puno ljudi. Imam mnogo kolega iz Sarajeva, Zagreba, Beograda, Ljubljane. Smatram da na ovim prostorima ima zaista divnih ljudi, samo što su pametni i dobri uvijek naučeni da se sklone, a oni bezobrazni, bahati i glupi dolaze na svoje.

Da li biste rekli i da u današnje vrijeme, uz sve društvene mreže, olako iskaču mnoge grozne ljudske osobine, koje se samo na taj način lakše uočavaju?

VIDOVIĆ: Da. Danas svako može dati svoje mišljenje o svemu. Internet nam je dao vrstu kritike koja je beskorisna. Danas isto mogu Novaka Đokovića da kritikuju i teniski treneri i ja kao laik koji se ne razumije, a da moje objave čita više ljudi nego objave nekoga ko je, u stvari, kompetentan. Izgubila se dobra i zdrava kritika.

Kritika koju mnogi ne iskazuju, da se slučajno ne bi zamjerili ili realno sagledali i ocijenili nešto što neko radi, pod uslovom da su stručni da to čine.

VIDOVIĆ: Imamo previše sadržaja koji je nekvalitetan. Izgubili smo se u kvantitetu, a kvalitet smo skroz potisnuli. Ljudima treba da guramo i nudimo kvalitet. Ako ljudima u udarnom terminu naveče ponudiš serije poput serija "Meso" ili "Senke nad Balkanom" ili neki rijaliti šou, oni će gledati i jedno i drugo, zato što su u tom terminu u kući. Naša je dužnost da mi ljudima plasiramo dobar sadržaj i da ih učimo dobrim stvarima, a ne da ih zatupljujemo. To se radi da bi ti isti ljudi kasnije bili poslušni birači i da bi radili ono što im se kaže. Tako izgubiš svoj zdrav razum i postaješ podložan uticajima sa strane. Danas nema slobodnih mislilaca. Svi se sklanjaju iza nekih pokreta, trendova. Mnogo smo se otuđili. Smatram da treba da se vratimo korijenima. Moramo mnogo više da radimo na sebi. Moramo da čitamo i upoznajemo svoju istoriju i ljude oko sebe i da pružamo priliku drugim kulturama i drugačijim uplivima energije.

Dakle, trebalo bi da njegujemo i radimo na svome da bismo drugima pružili priliku da nas bolje upoznaju i samim tim više sebe razvili?

VIDOVIĆ: Da. I, recimo, festivali su prave prilike za to, da se upozna sve što drugi ljudi rade. I to nije samo slučaj s pozorištem. Značajni su i sajmovi, ali i muzički festivali. Recimo, zaista mi je žao što se "Demofest " ugasio, jer je bio jedan od najboljih predstavnika Banjaluke. Dovoljno smo mali, još ako ugasimo nešto što nas lijepo promoviše, onda smo još manji. Moramo više da vodimo računa o kulturi i o obrazovanju. To su vitalne stvari za jedan narod.

"Hotel Balkan"

Šta biste mogli da nam otkrijete o novoj seriji "Hotel Balkan" koja je tek u pripremi, a u kojoj takođe glumite?

VIDOVIĆ: Srećan sam što prvi put snimamo nešto ovakvog oblika. Ekipa iz "Akvarijusa", odnosno "Bosonoge" napravila je impozantan studio, kojeg se ne bi postidjele mnogo veće prestonice u regionu. Okupili su sve domaće snage, što je isto za pohvalu. I zbog toga se dodatno priča o Banjaluci. Smatram da su ljudi počeli da prepoznaju kvalitet ovdje. "Hotel Balkan" će biti jedno dodatno pojačanje u tome da se Banjaluka u budućnosti pozicionira na mjesto koje zaslužuje.

Tagovi: