Zbog korone bez posla ostao i srbački "čajo"

Na  stotinu i trideset pet svadbenih veselja obavljao je ulogu  „čaje“ zahvaljujući prirodnom daru da stvara red i zabavlja svatove po čemu je godinama popularan, ne samo u srbačkoj opštini već i u susjednim opštinama. 

„Nažalost već godinu dana nisam dobio ni jedan poziv za šta je kriv ovaj nesretni „korona virus“, kaže popularni srbački „čajo“ Radenko Ančić, jedini profesionalni kovač, za koga tvrde da je najveseliji kovač u srbačkom kraju i šire.

Pravi je umjetnik u oba posla.

To što ga mnogi pozivaju da bude „Čajo“ nije samo njegova sposobnost da uspješno vodi i zabavlja svatove, već i glas da  je sretan za mladence i njihov čvrst brak i porod.

„Od svih sklopljenih brakova samo dva ili tri nisu opstali. Na upisu mladencima poželim sreću i u prvi mah razočaram. Kažem da će prvo dobiti kćerku a kad primjetim da nisu oduševljeni, dodam - poslije kćerke slijede sinovi. Oni se razvedre i nastane aplauz. I tako uglavnom i bude“, priča Radenko.

On dodaje da biti „čauš“ na svadbi nije nimalo lako. „Valja sve držati pod kontrolom, komandovati, poštovati vrijeme polaska i kretanja prema crkvi i opštini na upis, a istovremeno kroz šale i razne komentare držati raspoloženje svatova na visini“, naglašava on.

Radenko Ančić Rade prepoznatljiv je u srbačkom kraju i kao jedini profesionalni kovač. Ovo zanimanje je naslijedio od oca Jove, sa kojim je kao dijete  bio u radionici.

Uživao je u majstorluku oca, a on je pomagao oko mijeha i održavanja žara, dodajući i alatke. Nije volio školu, pa ga je otac poslao u Mrkonjić Grad da završi kurs kovača i potkivača. I tako je nastavio porodičnu tradiciju.

I nije se pokajao. Pomažu mu supruga Vasiljka, sin Aleksandar i snaha Rada.

"Od ovog posla se moglo lijepo živjeti, ali se nije moglo obogatiti. Sjećam se, otac je vodio evidenciju prema kojoj smo 1985. godine napravili potkovica za 250 konja.  Danas konje u cijeloj opštini možemo izbrojati na prste dvije ruke. Ipak, alatke za poljoprivredu i domaćinstva i danas su tražene. Svoj rad smo i osavremenili izradjivanjem željeznih ograda i kapija za dvorišta, ukrasnih ograda za balkone, vrata za garaže i drugih predmeta od metala“, kaže kovač Rade.

U poslednje vrijeme, dodaje on,  sve više se traže ašovi, lopate, motike, sjekire i druge alatke za domaćinstvo. Gradjani se u ova teška ekonomska vremena okreću privredjivanju na svom imanju, u bašti, voćnjacima, na njivama, ukratko proizvodnji hrane za vlastite potrebe. Naročito oni koji su bez posla i bez mogućnosti da do njega dodju u  javnim preduzećima i ustanovama. Mladi odlaze, a stari se snalaze kako znaju i umiju.

Radenko je zabrinut za budućnost. Žao mu je što zanati izumiru. Eto i kovački, nakon njega je pod znakom pitanja. Ipak, on je vedrog duha i spreman na šalu u svakom trenutku.

„Nakovanj“

Kuća i radionica kovača Radenka Ančića Rade nalazi se u nebranjenom području rijeke Save, pored magistralnog puta, nedaleko Srpca. Često su na meti poplava.

Prije šest godina sve je bilo poplavljeno, sem kuće koja ima visok temelj. I kao što to biva, nakon povlačenja vode došla stručna komisija da procijeni nastalu štetu. Radenko nabraja, pa izmedju ostalog reče da je voda odnijela i nakovanj. Komisija upisuje i odlazi. Tek su shvatili kad su izašli iz dvorišta, a onda se vraćaju i kritikuju Radu zbog nakovnja.

„Pa koliko vam je trebalo da shvatite šalu. Jer i tako od procjene neće biti ništa, kao i uvijek do sada“,  rekao je članovima opštinske komisije i prsnuo u smijeh, a oni su se vratili postidjeni.

BN TV

Tagovi: