Moje pisanje se svodi na „revolt“ sopstvenih protivrječnosti najčešće iscrpljenih iz osjećaja. Trenuci želje za stvaranjem prozvani kao inspiracija su samo okidač kada se trenutna duševna tišina izlije na papir i odjekne.
Ovim riječima razgovor za naš portal počela je Dragana Despić (25) iz Teslića koja je čist primjer da se sve uz mnogo truda i rada može postići. Naime, po obrazovanju je diplomirani sociolog i master menadžer ljudskih resursa, a do sada je objavila dvije zbirke pjesama. Pisanjem, njenoj prvoj i posebnoj ljubavi u životu, počela se baviti još u osnovnoj školi.
- Pisati sam počela u osnovačkim klupama, ali ne toliko intenzivno koliko to radim prethodnih godina i danas. Do sada sam objavila dvije zbirke poezije. Prva je „Korakom do stiha“ koja je svjetlo dana ugledala 2017. godine i druga je „Tišine glasa“ - kazala je Despićeva.
Inspiracija je, kako kaže, svaki djelić stvarnosti i vidika onoga ko nešto stvari olovkom ili nekom drugom tehnikom umjetnosti, a koja je nesumnjivo utetovirana u njegovu životnu biografiju.
- „Noć je kreativni dio dana“, neko reče, a ja se potpuno usaglašavam. Naime, odlika noći je tišina, mir i priprema za odmor i san, a kada dublje analizirate shvatate da su to sve po sebi motivi koji se jako često susreću u poeziji. Zašto? Možda upravo što se u toj noći i stvaraju?! U toku dana mnoge stvari nam skreću pažnju da se ne posvetimo toliko nekim našim stanjima, tako da se danju rijetko „susrećemo sami sa sobom“ - kazala je Despićeva.
Kako je objasnila, tada su prisutne svakodnevne obaveze, posao, druženja i tome slično. Mozak je danju, dodaje, odmorniji i on uspješno može kontrolisati u koji plan ćemo staviti naše emocije.
- Čim na zapadu se ukaže zalazak, već lagano možemo osjetiti smiraj dana, umor i ne toliku kontrolu stvarnog osjećaja. Tu nastaje ona stvarna istina osjećaja koja se izliva na papir. Takođe, nesporna je činjenica da je noću lakše stvarati zbog gorepomenutog ukupnog mira, samim tim i koncentracija je jača. U svakom slučaju noć nadahnjuje umjetnika da stvara - kaže Despićeva.
Podrška tokom svih poduhvata, objavljivanja knjiga i fakulteta kako kaže bila joj je porodica i prijatelji, kojima je veoma zahvalna. Despićeva drugim mladim umjetnicima koji se plaše objelodaniti svoja djela, poručuje da se ne plaše, već da to jednostavn samo urade.
- Na taj način će učiniti dobro djelo na duševnu korist ljubitelja pisane riječi. Prvi korak uvijek i u svemu je najteži, ne zato što je on nešto ogroman, čak naprotiv, težak je iz razloga što čini promjenu. Strah od promjene je uobičajan, ali nije opravdan - zaključuje Despićeva.
J. Miladinović
Podjeli: